mnogi smatraju mračnim razdobljem europske civilizacije bizantski car Justinijan u Ateni zatvorio Akademiju, simbol grčke kulture kojeg su Rimljani dotle poštovali. Istovremeno sv.

. Kad je ozdravio, otišao je preko mora. S puta je doveo Grkinju s kojom se oženio na Cipru. Vjerovao je da je ona nećakinja bizantskoga cara te da on stoga ima pravo na carstvo. Sve što je mogao zaraditi potrošio je na gradnju brodova, jer je namjeravao poći u

nazivaju dux Guduscanorum, tj. vođom Gačana, a same Gačane natio Guduscanorum (narod Gačana). bizantski car , pisac i filozof Konstantin Porfirogenet spominje hrvatske županije, među njima tri izdvojene: Gacku, Liku i Krbavu

, vec u V. stoljecu bila posvecena crkva. U istom je narodu, a nad grobom svetih mucenika, stoljece kasnije, slavni bizantski car Justinijan podigao velicanstvenu baziliku. Još starije središte štovanja sv. Kuzme i Damjana nalazilo se u mjestu

tada nosi ime Sv. Donat, po biskupu koji ju je dao sagraditi. Prvi put crkva se spominje sredinom 10. stoljeća u spisima bizantskog cara Konstatina Porfirogeneta. Danas se njezin prostor zbog izvanrednih akustičnih karakteristika koristi za glazbene

narodnoj nošnji, reljef boga Mitre i dva nadgrobna spomenika). bizantski car Konstantin ga 950. godine spominje kao jedan od četiri utvrđena grada Paganije - Neretvanske kneževine (Mokrun,

nizinom, pretvorio je grad od davnina u značajno vojno uporište i upravno sjedište. bizantski car Konstantin Porfirogenet 950. godine u svome djelu« De administrando imperio »(Upravljanje carstvom) kao centar

su već ranije izgubili funkciju. Bizantski car Foka darovao ga je papi Bonifaciju IV. godine 608. jer se već sto godina, od 508., nije koristio i stajao je neodržavan.

ideja da bi za numizmatičare s našeg područja najbolja tema bila sakupljanje bizantskog novca iz razdoblja od bizantskog cara Heraklija (610 - 641.) do cara Aleksija Komnena (1081 - 1118.), jer je to vrijeme od dolaska Hrvata na ovo područje do

župani, knezovi i kraljevi nisu kovali svoj novac, već su se služili uglavnom bizantskim novcem, odnosno novcem bizantskih careva , njihovih suvremenika, a koji se novac nalazi na našem području i povremeno dolazi u ruke nas, numizmatičara.

danima dolaska primali bizantski novac i došli u priliku da s njim kupuju, što znači da su ga prihvatili kao svoj novac. I bizantski car Konstahtin IV (668 - 685.) oko god. 679. primio je splitske poslanike, saslušao izlaganje njihovih problema, te se

i prirodninama (Split 200, Zadar 110, Trogir, Rab, Krk i Osor po 100 zlatnika). Vjerojatno su to bili zlatnici bizantskog cara Bazila I, zvanog Makedonac (867 - 886.), slika zlatnika na slici br. 1.

su plaćanje danka, npr. za slobodnu plovidbu i danak mira, carine (VECTIGAL), te dohodak od tuđih brodova. bizantskih careva , koji su poznati u našoj povijesti pod raznim nazivima kao solidus, solidus aureus, aureus, solidus romanatus,

srebrenjak (miliarensu i silikvu) i bizantski bakreni novac numiju, stoga slijedi opis tipova ovih novaca: Bizantski car Tiberije II (578 - 582.) uveo je novi tip solida, na reveru križ moći na stepenicama. To je glavni tip solida do cara Lea

svoj položaj arhonta i povlači se u samostan na Olimpu u Maloj Aziji. Malo kasnije za njim dolazi i Ćiril. Ali po nalogu bizantskog cara Mihala, 860. oba brata odlaze kao misionari među tursko-tatarske Hazare u južnoj Rusiji.